barùnica

im. ž. G barùnicē; mn. N barùnice, G barùnīcā 1. žena koja ima naslov baruna 2. barunova žena

barùničin

prid. G barùničina; ž. barùničina, s. barùničino koji pripada barunici

bárut

im. m. G báruta kem., vojn. eksplozivna smjesa koja se lako zapali, brzo izgara i stvara plinove, velike je razorne moći te se upotrebljava za punjenje vatrenoga oružja ♦ miriše na ~ postoji ratna opasnost, sluti na rat

barutàna

im. ž. G barutànē; mn. N barutàne, G barutánā zgrada u kojoj se čuva barut

bárutnī

prid. G bárutnōg(a); ž. bárutnā, s. bárutnō koji se odnosi na barut [~ dim]

bȁs

im. m. G bȁsa, A bȁsa/bȁs, L bȁsu/bàsu; mn. N bȁsovi, G bȁsōvā glazb. 1. jd. A bȁs, L bàsu najniži muški glas 2. A bȁs, L bàsu najdublji ton kojega akorda 3. A bȁs, L bàsu razg. najdublja vrsta kojega glazbala 4. pren. A bȁsa, L bȁsu muškarac istoimenoga glasa

bàsist

im. m. G bàsista, V bàsistu; mn. N bàsisti, G bȁsīstā glazbenik koji svira bas

bàsistica

im. ž. G bàsisticē; mn. N bàsistice, G bàsistīcā glazbenica koja svira bas

bàsističin

prid. G bàsističina; ž. bàsističina, s. bàsističino koji pripada basistici

bàskījskī

prid. G bàskījskōg(a); ž. bàskījskā, s. bàskījskō 1. koji se odnosi na Baske i Baskiju 2. u im. funkciji jd. m. jez. a. službeni jezik u Baskiji i narodni jezik Baska b. jezična porodica koja obuhvaća samo istoimeni jezik

bȁsna

im. ž. G bȁsnē; mn. N bȁsne, G bȁsānā/bȃsnā/bȁsnī knjiž. 1. jd. jednostavna pjesnička ili prozna književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se ljudske osobine prikazuju s pomoću životinjskih likova 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

basnopísac

im. m. G basnopísca, V bȁsnopīšče; mn. N basnopísci, G basnòpīsācā pisac basana [klasični basnopisci]

basnopíščev

prid. G basnopíščeva; ž. basnopíščeva, s. basnopíščevo koji pripada basnopiscu

bȁš

čest. pojačava tvrdnju ili izjavu [Baš neću!; Baš je lijepa.]

báština

im. ž. G báštinē ono što se prenosi iz naraštaja u naraštaj, s koljena na koljeno [kulturna ~; narodna ~]; sin. naslijeđe

báštiniti

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. báštinīm, 3. l. mn. báštinē, imp. báštini, aor. báštinih, imperf. báštinjāh, prid. r. báštinio, prid. t. báštinjen 1. dobiti/dobivati što u naslijeđe [~ kuću; ~ imanje] 2. dobiti/dobivati od koga naslijeđe [~ oca] 3. pren. dobiti/dobivati kakvo nasljedno svojstvo od predaka [~ sklonost piću]; sin. naslijediti, nasljeđivati

bȁt

im. m. G bàta; mn. N bàtovi, G bȁtōvā 1. tučak u zvonu [~ zvona] 2. drveno ili kovinsko oruđe s drškom i velikom glavom u obliku valjka; sin. malj, mlat

batèrija

im. ž. G batèrijē; mn. N batèrije, G batèrījā 1. naprava koja daje ili sprema ili čuva električnu energiju, a stavlja se u tranzistore, različite uređaje i dječje igračke koje se tom energijom pokreću 2. džepna svjetiljka ♦ napuniti baterije (akumulatore) odmoriti se, obnoviti snagu

batèrījskī

prid. G batèrījskōg(a); ž. batèrījskā, s. batèrījskō koji se odnosi na bateriju [baterijska svjetiljka]

bàtić

im. m. G bàtića; mn. N bàtići, G bȁtīćā um. mali bat

bàtina

im. ž. G bàtinē; mn. N bàtine, G bȁtīnā duži komad drveta ili štap ♦ ~ s dva kraja ono što može biti i dobro i loše, ono što može imati i dobar i loš ishod; dobiti batine biti pretučen

bȁūk

im. m. G bȁūka; mn. N bȁūci, G bȁū prikaza koja izaziva strah i kojom se plaše djeca

bȁviti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. bȁvīm se, 3. l. mn. bȁvē se, imp. bȁvi se, aor. bȁvih se, imperf. bȁvljāh se, prid. r. bȁvio se imati što kao predmet svojega zanimanja ili djelovanja [~ sportom]

bȁvljēnje

im. s. G bȁvljēnja imanje čega kao predmeta svojega zanimanja ili djelovanja

báza

im. ž. G bázē; mn. N báze, G bázā 1. v. osnova, temelj 2. vojno, pomorsko ili kakvo drugo središte iz kojega se obavlja kakva djelatnost ili operacija [vojna ~] 3. kem. tvar koja ima mogućnost prihvaćanja protona od druge tvari 4. sp. jedno od četiriju mjesta unutar bejzbolskoga igrališta koje igrač mora dotaknuti kako bi osvojio bod  ~ podataka inform. skup podataka organiziranih u polja, slogove i datoteke koji su ustrojeni tako da program može brzo odabrati određeni podatak; ~ potencije mat. broj koji se potencira, tj. ponovljeno množi samim sobom; ~ lika mat. stranica na kojoj lik počiva

bàzālnī

prid. G bàzālnōg(a); ž. bàzālnā, s. bàzālnō koji se nalazi na osnovi ili koji čini osnovu čega [~ metabolizam; bazalna temperatura]

bàzēn

im. m. G bazéna; mn. N bazéni, G bazénā izgrađeni udubljeni prostor koji se može napuniti vodom [dječji ~; sportski ~ za plivanje]

bázga

im. ž. G bázgē, DL bázgi; mn. N bázge, G bázgā/bázgī bot. 1. grmolika biljka s crnoljubičastim bobicama 2. grozdasti bijeložuti cvjetovi istoimene biljke [čaj od bazge; sok od bazge]

bàzgov

prid. G bàzgova; ž. bàzgova, s. bàzgovo koji je dobiven od bazge [~ čaj]

bàzičnī

prid. G bàzičnōg(a); ž. bàzičnā, s. bàzičnō v. osnovni, temeljni

bazìlika

im. ž. G bazìlikē, DL bazìlici; mn. N bazìlike, G bazìlīkā grad., hist. 1. antička pravokutna građevina podijeljena stupovima u tri broda koja je u Grčkoj bila sjedište vladara, a u Rimu je služila kao sudnica, zatvorena tržnica, banka i opće sastajalište 2. kršćanska crkva s višim srednjim brodom i dvama nižim bočnim brodovima

bȃznī

prid. G bȃznōg(a); ž. bȃznā, s. bȃznō koji se odnosi na bazu

bdjénje

im. s. G bdjénja 1. provođenje vremena u budnome stanju 2. vođenje brige o kome, brižno čuvanje koga ili čega

bdjȅti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. bdȉjēm/bdȋm, 3. l. mn. bdȉjū/bdȇ, imp. bdȋj/bdȉ, aor. bdjȅh, imperf. bdȉjāh/bđȃh, prid. r. m. bdȉo, ž. bdjȅla, s. bdjȅlo, mn. bdjȅli, pril. s. bdȉjūći, pril. p. bdjȇvši 1. biti budan 2. voditi brigu, brižno paziti na koga ili što [~ nad zdravljem svojega djeteta]

usk. oponaša glasanje koze

beatificírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. beatifìcīrām, 3. l. mn. beatificírajū, imp. beatifìcīrāj, aor. beatificírah, imperf. beatifìcīrāh, prid. r. beatificírao, prid. t. beatifìcīrān dodijeliti/dodjeljivati naslov blaženika preminuloj krštenoj osobi

beatifikácija

im. G beatifikácijē rel. svečani čin kojim papa preminuloj krštenoj osobi dodjeljuje naslov blaženika

béba

im. ž. G bébē, V bȇbo; mn. N bébe, G bébā 1. razg. v. lutka 2. razg. v. novorođenče

bèćār

im. m. G bećára, V bȅćāru; mn. N bećári, G bećárā 1. neoženjen muškarac sklon piću i ženama 2. osoba sklona užitcima

bećárac

im. m. G bećárca; mn. N bećárci, G bèćārācā folk., glazb. narodna pjesma u deseteračkome dvostihu koja se prije svega pjeva u Slavoniji, ali i u Vojvodini, južnoj Mađarskoj i Hercegovini

bećárev

prid. G bećáreva; ž. bećáreva, s. bećárevo koji pripada bećaru; sin. bećarov

bećárov

prid. G bećárova; ž. bećárova, s. bećárovo usp. bećarev

bèćārskī

prid. G bèćārskōg(a); ž. bèćārskā, s. bèćārskō koji se odnosi na bećare

bèdem

im. m. G bèdema; mn. N bèdemi, G bȅdēmā visok debeli zid oko tvrđave ili grada podignut radi zaštite; sin. (zidine) v. pod zidina

bèdrenī

prid. G bèdrenōg(a); ž. bèdrenā, s. bèdrenō koji se odnosi na bedro [bedrena kost]

bèdro

im. s. G bèdra; mn. N bèdra, G bedárā anat. dio ljudske noge od koljena do prepone; sin. natkoljenica

bedùīn

im. m. G beduína, V bȅduīne; mn. N beduíni, G beduínā arapski nomad, stanovnik pustinje

bedùīnka

im. ž. G bedùīnkē, DL bedùīnki; mn. N bedùīnke, G bedùīnkā/bedùīnkī pripadnica arapskih nomada, stanovnica pustinje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga